Dok se riječka kulturna strategija kiti titulama iz prošlosti, stvarnost ljubitelja glazbe i umjetnosti odvija se pod koševima i na parketu. Komentari građana na nedavne koncerte u sportskim objektima ponovno su otvorili bolnu ranu: Rijeka, grad koji se ponosi titulom „grada rocka“, i dalje nema dvoranu koja zvuk ne lomi o goli beton.
FOTO: Portal ReStart
Nedavna događanja u riječkim dvoranama ponovno su pokrenula lavinu komentara na društvenim mrežama i forumima. Građani su jasni: plaćanje visokih cijena ulaznica za koncerte koji se održavaju u prostorima građenim za rukomet ili košarku postalo je uvreda za publiku, ali i za same izvođače.
Zamet kao „manje zlo“
U raspravama se često provlači usporedba između Dvorane mladosti na Trsatu i Centra Zamet. Iako je Centar Zamet modernije zdanje s boljom logistikom i određenom razinom akustične obrade, on ostaje upravo to – sportski centar.
Komentari građana sugeriraju da bi, u nedostatku pravog prostora, dvorana na Zametu trebala biti standard, a ne iznimka. No, tu dolazimo do ključnog pitanja javnog interesa: Je li javni interes zadovoljen ako gradski oci problem nedostatka koncertne infrastrukture rješavaju isključivo iznajmljivanjem sportskih parketa?
Gdje je nestao „Riječki Lisinski“?
Projekt Europske prijestolnice kulture (EPK 2020) donio je Rijeci impresivan kvart u Benčiću. Dobili smo muzeje i knjižnicu, što je hvalevrijedan infrastrukturni iskorak. Međutim, najveći propust ostaje nepostojanje polivalentne dvorane srednjeg kapaciteta (1.500 – 3.000 mjesta) s vrhunskom akustikom.
Dok gradovi slične veličine u regiji ulažu u objekte koji mogu ugostiti i simfonijski orkestar i svjetsku rock zvijezdu, Rijeka se oslanja na:
👉 HNK Zajc (premalen i specifičan za moderne produkcije).
👉 Exportdrvo (sjajan industrijski ambijent, ali akustički i infrastrukturno ograničen).
👉 Teatro Fenice (tužni spomenik kulturne degradacije koji godinama propada u privatno-javnom limbu).
Improvizacija kao jedini plan
Problem održavanja koncerata u sportskim dvoranama nije samo estetski ili akustički. To je pitanje poštovanja prema građanima. Kada koncert organizirate u prostoru koji nema adekvatnu ventilaciju za masovna okupljanja, gdje je vidljivost s tribina loša, a zvuk postaje nerazumljiva buka, šaljete poruku da je kultura u Rijeci tek „popunjavanje rupa“ u proračunu dvorana.
Javni interes bi trebao podrazumijevati pravo na kvalitetan kulturni doživljaj. Rijeci ne treba još jedna „zakrpa“. Gradu treba prostor u kojem glazba neće biti gost u sportskom terminu, već domaćin u vlastitoj kući.
Što vi mislite? Je li Centar Zamet jedino realno rješenje ili je vrijeme da Rijeka konačno dobije pravu koncertnu dvoranu? Pišite nam u komentarima.
Autor: I.P.
Marenda za fotografije, ne za građane: kanapei umjesto bakalara i zatvoreni krug odlučivanja
Ovogodišnja uskrsna marenda na riječkom Korzu razotkrila je ozbiljan problem – ne samo u organizaciji događaja, već i u razumijevanju potreba građana.
Novo EU “informacijsko središte” u Rijeci – stvarna vrijednost ili samo trošak?
U ožujku 2026. godine Primorsko‑goranska županija je otvorila novi centar Europe Direct u Rijeci – mjesto koje bi, prema službenoj najavi, trebalo građanima približiti Europsku uniju i njene politike, mogućnosti i prava.
Metalni otpad uz KBC Rijeka: Legalno, ali je li sigurno?
U neposrednoj blizini Kliničkog bolničkog centra u , na udaljenosti od svega nekoliko desetaka metara, odvija se pretovar i skladištenje velikih količina metalnog (željeznog) otpada. Riječ je o aktivnosti koja je, prema dostupnim informacijama, formalno zakonita. No pitanje koje se nameće nije više samo pravno – već zdravstveno i društveno: je li takva praksa prihvatljiva u centru grada i tik uz bolnicu?
Rijeka dijeli uskrsnice po mjeri sustava, ne po mjeri potrebe
Odluka o uskrsnicama za 2026. godinu u Rijeka razotkriva obrazac koji se sve teže može opravdati administrativnim pravilima. Grad će isplatiti 70 eura pomoći – ali samo onima koji se uklapaju u uski okvir gradske evidencije. Svi ostali, bez obzira na stvarnu potrebu, ostaju izvan sustava.
Sretan Dan žena… ali samo na papiru? Žrtve nasilja u Rijeci i dalje bez prava
Povodom Međunarodni dan žena političari i institucije redovito objavljuju poruke o ravnopravnosti, solidarnosti i snazi žena. Ove godine takvu je poruku objavila i Iva Rinčić, naglašavajući kako jednakost nije poklon, nego pravo, te da borba za ravnopravnost ne smije ostati samo na simboličnim datumima.
NOVI UDAR NA MLADE: Bijeli prah u slobodnoj prodaji – Je li ovo novi „Galaxy“ pod maskom energetika?
Hrvatskom se širi novi, iznimno uznemirujući trend među tinejdžerima. Nakon što smo se godinama borili s posljedicama tzv. „osvježivača zraka“ (Galaxy i slični sintetski kanabinoidi), na tržište je stigao novi proizvod koji koristi slične pravne praznine: energetski prah za udisanje kroz nos.
RIJEKA NA RUBU: Od "Grada tolerancije" do ulica straha i krvi
Dok se gradska uprava na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić i dalje služi predizbornim krilaticama o sigurnosti i zajedništvu, stvarnost na riječkim ulicama demantira ih na najbrutalniji mogući način. Ubojstvo, pucnjava, premlaćivanje osobe s invaliditetom i horor u centru grada – je li Rijeka postala grad koji je izgubio kontrolu?
PRAVNI APSURD NA RIJEČKI NAČIN: Tko zapravo vlada gradom – gradonačelnik ili "nepostojeća" tijela?
Dok se gradonačelnici Zagreba i Varaždina javno "drže za ruke" u borbi za autonomiju, u Rijeci svjedočimo opasnom presedanu. Je li moguće da gradska vlast, uz blagoslov Upravnog suda, ne zna tko donosi konačne odluke o prigovorima građana?
APEL ZA POMOĆ: U Rijeci nestao 17-godišnji Rafael Majdandžić, obitelj moli za bilo kakvu informaciju
Majka nestalog mladića poručila je putem Facebooka da je Rafael nađen!
Riječki "priuštivi" najam – elitni projekt za odabrane pod dirigentskom palicom gradonačelnice
Dok se gradska vlast hvali "revolucionarnim" modelima priuštivog stanovanja, stvarnost iza zatvorenih vrata Titovog trga 3 izgleda sasvim drugačije. Analiza natječaja iz 2024. i 2025. godine pokazuje da se ne radi o pomoći mladim obiteljima, već o strogo kontroliranom procesu u kojem su kriteriji postavljeni tako da eliminiraju "nepoželjne" i "nepodobne".
RIJEKA IZMEĐU BETONA I GLAZBE: Zašto su nam sportske dvorane postale jedini „hramovi kulture“?
Dok se riječka kulturna strategija kiti titulama iz prošlosti, stvarnost ljubitelja glazbe i umjetnosti odvija se pod koševima i na parketu. Komentari građana na nedavne koncerte u sportskim objektima ponovno su otvorili bolnu ranu: Rijeka, grad koji se ponosi titulom „grada rocka“, i dalje nema dvoranu koja zvuk ne lomi o goli beton.
Zašto koncert u sportskom objektu otvara pitanja javnog interesa
Najavljeni koncert Marka Perkovića Thompsona u Dvorani mladosti u Rijeci otvorio je niz pitanja koja nadilaze glazbeni ukus, političke podjele ili osobni stav prema izvođaču. Riječ je o pitanju upravljačkih odluka Grada Rijeke, korištenja javnih prostora i mogućeg financijskog učinka na gradski proračun.
Add comment
Comments