Dok se gradska vlast hvali "revolucionarnim" modelima priuštivog stanovanja, stvarnost iza zatvorenih vrata Titovog trga 3 izgleda sasvim drugačije. Analiza natječaja iz 2024. i 2025. godine pokazuje da se ne radi o pomoći mladim obiteljima, već o strogo kontroliranom procesu u kojem su kriteriji postavljeni tako da eliminiraju "nepoželjne" i "nepodobne".
Matematička giljotina za radničku klasu
Gradonačelnica nastavlja politiku svog prethodnika, betonirajući sustav bodovanja u kojem radnik sa srednjom stručnom spremom (SSS) nema nikakve šanse protiv kandidata s diplomom (VSS). Iako se u javnosti prodaje priča o "zadržavanju kadrova", matematika je neumoljiva: VSS donosi toliku bodovnu prednost koju radnik, unutar dobne granice, ne može nadoknaditi čak ni desetljećima staža. Rezultat? Od 27 prijavljenih obitelji u studenom 2025., samo su dvije prošle kroz "iglene uši" administracije.
Protuustavno isključivanje: Spor s Gradom kao "žuta traka"
Najskandalozniji dio natječaja krije se u uvjetu koji se direktno kosi s ustavnim pravima građana: zabrana sudjelovanja osobama koje su u sudskom sporu s Gradom Rijekom.
Ovaj uvjet, postavljen još u eri prethodnog gradonačelnika, a koji aktualna gradonačelnica zdušno održava, poslužio je kao alat za moju izravnu eliminaciju. Činjenica da netko koristi zakonsko pravo na sudsku zaštitu svojih interesa protiv Grada, ne smije biti osnova za uskraćivanje prava na sudjelovanje u javnim pozivima. To je klasična ucjena: ili šutite i trpite nepravdu, ili zaboravite na gradske stanove.
Samovlast umjesto rješenja: Prigovor bez odgovora
Nakon što sam podnio Prigovor na ovakve nezakonito postavljene uvjete, uslijedio je administrativni šamar. Gradonačelnica je prigovor odbila uz tvrdnju da "nemam pravo na isti".
Bez rješenja: Umjesto službenog upravnog akta, dobiva se puka obavijest.
Bez pravnog lijeka: Uskraćivanjem upute o pravnom lijeku, Grad Rijeka svjesno pokušava zatvoriti vrata sudskoj kontroli svojih odluka.
Ovo nije samo kršenje Zakona o općem upravnom postupku, već i jasan signal kako gradska uprava tretira građane koji se usude propitivati njihove metode.
Rijeka vs. Zagreb: Dok Zagreb otvara vrata, Rijeka ih zaključava
Da su kriteriji u Rijeci namjerno postavljeni restriktivno, najbolje pokazuje usporedba s modelom Grada Zagreba. Dok zagrebačka administracija prepoznaje realnost modernog tržišta rada, riječka se vlast ponaša kao da živimo u prošlom stoljeću.
1. Rad na određeno – u Zagrebu realnost, u Rijeci grijeh
Zagreb u svom modelu priuštivog najma dopušta prijavu i onima koji rade na određeno vrijeme, pod uvjetom da imaju kontinuitet rada. U Rijeci? Ako nemate ugovor na neodređeno, za gradonačelnicu ste građanin drugog reda. Ovime se izravno kažnjavaju mladi u kreativnim industrijama, turizmu i uslužnom sektoru – upravo onim granama na kojima Rijeka navodno temelji svoj razvoj.
2. Socijalna prohodnost vs. diploma kao uvjet
Zagrebački model bodovanja obrazovanje tretira kao dodatnu vrijednost, ali ne dopušta da ono postane prepreka koja radnika sa srednjom stručnom spremom (SSS) čini nekonkurentnim. Rijeka je pak stvorila sustav u kojem je diploma VSS-a matematički nužna za pobjedu. Rezultat je jasan: Rijeka provodi elitni najam, dok Zagreb pokušava postići priuštivi najam.
3. Tko je "mlada obitelj"?
Dok Zagreb model širi i na samce te parove bez djece, prepoznajući da se stambeno pitanje mora riješiti prije planiranja obitelji, Rijeka dodatnim smanjenjem dobne granice i rigoroznim uvjetima o broju djece u startu reže krila onima koji tek počinju graditi život.
Zaključak: Namjerno iseljavanje?
Dok gradonačelnica Rijeke odbija prigovore bez prava na pravni lijek i drži se uvjeta koji "sporaše s Gradom" tretiraju kao neprijatelje sustava, poruka mladim Riječanima je jasna: "Ako niste visokoobrazovani, zaposleni u velikom sustavu na neodređeno i apsolutno poslušni – potražite stan u Zagrebu ili Irskoj."
Hrvatska metropola je pokazala da se može biti inkluzivan. Rijeka je pokazala da želi biti isključiva.
Gdje je nestala "priuštivost"?
Iako je izrada ovog modela sufinancirana "pameti" iz EU fondova (preko EIB-a), realizacija je čisti lokalni promašaj. Za obnovu svega par stanova potrošene su stotine tisuća eura javnog novca iz proračuna Grada i Županije, a dobna granica je dodatno smanjena kako bi se krug potencijalnih korisnika još više suzio.
Ovaj projekt je financijski "boutique" proizvod. Potrošeno je preko 311.000 EUR javnog novca (vaših poreza i prireza) kako bi se riješilo stambeno pitanje za samo 9 pažljivo odabranih obitelji koje ispunjavaju rigidne kriterije.
Dok 400 riječkih obitelji i dalje čami na listama čekanja za socijalne stanove, Grad troši energiju i novac na natječaje koji su, po svemu sudeći, namijenjeni isključivo onima koji su financijski dovoljno moćni da si najam mogu priuštiti i bez "pomoći" Grada.
Restart poručuje: Ovo nije demografska mjera. Ovo je selektivna dodjela resursa u kojoj su pravila nacrtana za pobjednike, a kazne predviđene za one koji postavljaju pitanja.
Autor: I.P.
Marenda za fotografije, ne za građane: kanapei umjesto bakalara i zatvoreni krug odlučivanja
Ovogodišnja uskrsna marenda na riječkom Korzu razotkrila je ozbiljan problem – ne samo u organizaciji događaja, već i u razumijevanju potreba građana.
Novo EU “informacijsko središte” u Rijeci – stvarna vrijednost ili samo trošak?
U ožujku 2026. godine Primorsko‑goranska županija je otvorila novi centar Europe Direct u Rijeci – mjesto koje bi, prema službenoj najavi, trebalo građanima približiti Europsku uniju i njene politike, mogućnosti i prava.
Metalni otpad uz KBC Rijeka: Legalno, ali je li sigurno?
U neposrednoj blizini Kliničkog bolničkog centra u , na udaljenosti od svega nekoliko desetaka metara, odvija se pretovar i skladištenje velikih količina metalnog (željeznog) otpada. Riječ je o aktivnosti koja je, prema dostupnim informacijama, formalno zakonita. No pitanje koje se nameće nije više samo pravno – već zdravstveno i društveno: je li takva praksa prihvatljiva u centru grada i tik uz bolnicu?
Rijeka dijeli uskrsnice po mjeri sustava, ne po mjeri potrebe
Odluka o uskrsnicama za 2026. godinu u Rijeka razotkriva obrazac koji se sve teže može opravdati administrativnim pravilima. Grad će isplatiti 70 eura pomoći – ali samo onima koji se uklapaju u uski okvir gradske evidencije. Svi ostali, bez obzira na stvarnu potrebu, ostaju izvan sustava.
Sretan Dan žena… ali samo na papiru? Žrtve nasilja u Rijeci i dalje bez prava
Povodom Međunarodni dan žena političari i institucije redovito objavljuju poruke o ravnopravnosti, solidarnosti i snazi žena. Ove godine takvu je poruku objavila i Iva Rinčić, naglašavajući kako jednakost nije poklon, nego pravo, te da borba za ravnopravnost ne smije ostati samo na simboličnim datumima.
NOVI UDAR NA MLADE: Bijeli prah u slobodnoj prodaji – Je li ovo novi „Galaxy“ pod maskom energetika?
Hrvatskom se širi novi, iznimno uznemirujući trend među tinejdžerima. Nakon što smo se godinama borili s posljedicama tzv. „osvježivača zraka“ (Galaxy i slični sintetski kanabinoidi), na tržište je stigao novi proizvod koji koristi slične pravne praznine: energetski prah za udisanje kroz nos.
RIJEKA NA RUBU: Od "Grada tolerancije" do ulica straha i krvi
Dok se gradska uprava na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić i dalje služi predizbornim krilaticama o sigurnosti i zajedništvu, stvarnost na riječkim ulicama demantira ih na najbrutalniji mogući način. Ubojstvo, pucnjava, premlaćivanje osobe s invaliditetom i horor u centru grada – je li Rijeka postala grad koji je izgubio kontrolu?
PRAVNI APSURD NA RIJEČKI NAČIN: Tko zapravo vlada gradom – gradonačelnik ili "nepostojeća" tijela?
Dok se gradonačelnici Zagreba i Varaždina javno "drže za ruke" u borbi za autonomiju, u Rijeci svjedočimo opasnom presedanu. Je li moguće da gradska vlast, uz blagoslov Upravnog suda, ne zna tko donosi konačne odluke o prigovorima građana?
APEL ZA POMOĆ: U Rijeci nestao 17-godišnji Rafael Majdandžić, obitelj moli za bilo kakvu informaciju
Majka nestalog mladića poručila je putem Facebooka da je Rafael nađen!
Riječki "priuštivi" najam – elitni projekt za odabrane pod dirigentskom palicom gradonačelnice
Dok se gradska vlast hvali "revolucionarnim" modelima priuštivog stanovanja, stvarnost iza zatvorenih vrata Titovog trga 3 izgleda sasvim drugačije. Analiza natječaja iz 2024. i 2025. godine pokazuje da se ne radi o pomoći mladim obiteljima, već o strogo kontroliranom procesu u kojem su kriteriji postavljeni tako da eliminiraju "nepoželjne" i "nepodobne".
RIJEKA IZMEĐU BETONA I GLAZBE: Zašto su nam sportske dvorane postale jedini „hramovi kulture“?
Dok se riječka kulturna strategija kiti titulama iz prošlosti, stvarnost ljubitelja glazbe i umjetnosti odvija se pod koševima i na parketu. Komentari građana na nedavne koncerte u sportskim objektima ponovno su otvorili bolnu ranu: Rijeka, grad koji se ponosi titulom „grada rocka“, i dalje nema dvoranu koja zvuk ne lomi o goli beton.
Zašto koncert u sportskom objektu otvara pitanja javnog interesa
Najavljeni koncert Marka Perkovića Thompsona u Dvorani mladosti u Rijeci otvorio je niz pitanja koja nadilaze glazbeni ukus, političke podjele ili osobni stav prema izvođaču. Riječ je o pitanju upravljačkih odluka Grada Rijeke, korištenja javnih prostora i mogućeg financijskog učinka na gradski proračun.
Add comment
Comments