Odluka Grada Rijeke da od 2026. godine ukine mjeru 50-postotnog umanjenja zakupnine za knjižare, uz obrazloženje da je time gradski proračun oštećen i pozivom na zakonitost, otvara ozbiljna pitanja pravne logike, dosljednosti i stvarnih motiva gradske vlasti.
Gradonačelnica se u svom dopisu poziva na zakonitost i tvrdnju da je prethodna vlast svojom odlukom oštetila proračun, iako, prema dostupnim podacima i pravnim okvirima, štete uopće nema, a odluka o umanjenju zakupnine za knjižare je zakonita iz razloga koji su već obrazloženi.
Grad sam određuje cijenu zakupa po djelatnostima
Ključna činjenica koju gradska vlast u javnim istupima prešućuje jest da Grad Rijeka samostalno određuje početnu cijenu zakupnine za poslovne prostore prema djelatnosti i zoni. Ta se ovlast redovito koristi: različite djelatnosti u istim zonama plaćaju različite iznose po četvornom metru.
Drugim riječima, Grad ima punu diskreciju da određenu djelatnost – poput knjižarstva – svrsta u povoljniju cjenovnu kategoriju, jednako kao što to čini za udruge, neprofitne i društveno korisne djelatnosti.
Zašto je uvedeno umanjenje od 50 %, a ne niža početna cijena?
Umjesto da knjižare normativno uvrsti u nižu cjenovnu kategoriju, Grad je još 2012. godine posegnuo za administrativno jednostavnijim, ali pravno slabijim rješenjem – posebnom mjerom umanjenja zakupnine od 50 %.
Time je problem stvoren u formi, a ne u suštini. Cilj je bio jasan: očuvati knjižarsku djelatnost kao dio kulturne infrastrukture grada. Međutim, odabirom privremene mjere umjesto trajne regulacije cijene, Grad je ostavio prostor da se ta odluka kasnije proglasi „neutemeljenom".
👉 Umanjenje nije subvencija – niti proračunska šteta
Važno je naglasiti da umanjenje zakupnine:
⚠️ nije isplaćivano iz gradskog proračuna
⚠️ nije nadoknađivano iz državnih sredstava ili fondova
⚠️ nije evidentirano kao rashod
Riječ je isključivo o određivanju niže cijene zakupa, a ne o subvenciji. U javnim financijama razlika između moguće i naplaćene cijene ne predstavlja štetu, nego političku odluku o cjenovnoj politici.
Ako bi se svaka povoljnija cijena tumačila kao šteta za proračun, tada bi Grad bio „oštećen“ za milijarde eura zbog svih društveno usmjerenih odluka koje je donosio desetljećima.
Koliko su knjižare zapravo plaćale?
Prema dostupnim podacima iz gradskih natječaja, početne cijene zakupa za usporedive djelatnosti u Rijeci kreću se približno:
- 4–8 eura po m² u povoljnijim zonama
- znatno niže od tržišnih cijena privatnih najmodavaca, koje često prelaze 20–30 eura po m²
Primjena umanjenja od 50 % svodila je zakupninu knjižara na razinu usporedivu s drugim društveno poželjnim djelatnostima, a ne na privilegirani ili izniman položaj.
Problem nije u knjižarama, nego u gradskom upravljanju
Ako gradska vlast danas tvrdi da je mjera bila nezakonita ili fiskalno štetna, tada je dužna odgovoriti na jednostavno pitanje:
⚠️ zašto nije izmijenila Odluku o zakupu poslovnih prostora i knjižare svrstala u nižu cjenovnu kategoriju?
Takvo rješenje bilo bi zakonito, transparentno i trajno. Umjesto toga, Grad je odlučio ukinuti potporu i pritom retroaktivno diskreditirati vlastitu višegodišnju politiku.
Zaključak
Ovdje se ne radi o pravnoj nužnosti, nego o političkom izboru. Grad koji ima ovlast određivati cijene zakupa ne može uvjerljivo tvrditi da je oštećen zato što je koristio vlastitu diskreciju u korist kulture.
Pozivanje gradonačelnice na "zakonitost" i prethodnu "štetu za proračun" u ovom kontekstu pokazuje se kao netočno i selektivno tumačenje činjenica, jer sama odluka o 50 % umanjenju zakupnine za knjižare bila je zakonita i utemeljena na ovlasti Grada.
Autor: I.P.
Marenda za fotografije, ne za građane: kanapei umjesto bakalara i zatvoreni krug odlučivanja
Ovogodišnja uskrsna marenda na riječkom Korzu razotkrila je ozbiljan problem – ne samo u organizaciji događaja, već i u razumijevanju potreba građana.
Novo EU “informacijsko središte” u Rijeci – stvarna vrijednost ili samo trošak?
U ožujku 2026. godine Primorsko‑goranska županija je otvorila novi centar Europe Direct u Rijeci – mjesto koje bi, prema službenoj najavi, trebalo građanima približiti Europsku uniju i njene politike, mogućnosti i prava.
Metalni otpad uz KBC Rijeka: Legalno, ali je li sigurno?
U neposrednoj blizini Kliničkog bolničkog centra u , na udaljenosti od svega nekoliko desetaka metara, odvija se pretovar i skladištenje velikih količina metalnog (željeznog) otpada. Riječ je o aktivnosti koja je, prema dostupnim informacijama, formalno zakonita. No pitanje koje se nameće nije više samo pravno – već zdravstveno i društveno: je li takva praksa prihvatljiva u centru grada i tik uz bolnicu?
Rijeka dijeli uskrsnice po mjeri sustava, ne po mjeri potrebe
Odluka o uskrsnicama za 2026. godinu u Rijeka razotkriva obrazac koji se sve teže može opravdati administrativnim pravilima. Grad će isplatiti 70 eura pomoći – ali samo onima koji se uklapaju u uski okvir gradske evidencije. Svi ostali, bez obzira na stvarnu potrebu, ostaju izvan sustava.
Sretan Dan žena… ali samo na papiru? Žrtve nasilja u Rijeci i dalje bez prava
Povodom Međunarodni dan žena političari i institucije redovito objavljuju poruke o ravnopravnosti, solidarnosti i snazi žena. Ove godine takvu je poruku objavila i Iva Rinčić, naglašavajući kako jednakost nije poklon, nego pravo, te da borba za ravnopravnost ne smije ostati samo na simboličnim datumima.
NOVI UDAR NA MLADE: Bijeli prah u slobodnoj prodaji – Je li ovo novi „Galaxy“ pod maskom energetika?
Hrvatskom se širi novi, iznimno uznemirujući trend među tinejdžerima. Nakon što smo se godinama borili s posljedicama tzv. „osvježivača zraka“ (Galaxy i slični sintetski kanabinoidi), na tržište je stigao novi proizvod koji koristi slične pravne praznine: energetski prah za udisanje kroz nos.
RIJEKA NA RUBU: Od "Grada tolerancije" do ulica straha i krvi
Dok se gradska uprava na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić i dalje služi predizbornim krilaticama o sigurnosti i zajedništvu, stvarnost na riječkim ulicama demantira ih na najbrutalniji mogući način. Ubojstvo, pucnjava, premlaćivanje osobe s invaliditetom i horor u centru grada – je li Rijeka postala grad koji je izgubio kontrolu?
PRAVNI APSURD NA RIJEČKI NAČIN: Tko zapravo vlada gradom – gradonačelnik ili "nepostojeća" tijela?
Dok se gradonačelnici Zagreba i Varaždina javno "drže za ruke" u borbi za autonomiju, u Rijeci svjedočimo opasnom presedanu. Je li moguće da gradska vlast, uz blagoslov Upravnog suda, ne zna tko donosi konačne odluke o prigovorima građana?
APEL ZA POMOĆ: U Rijeci nestao 17-godišnji Rafael Majdandžić, obitelj moli za bilo kakvu informaciju
Majka nestalog mladića poručila je putem Facebooka da je Rafael nađen!
Riječki "priuštivi" najam – elitni projekt za odabrane pod dirigentskom palicom gradonačelnice
Dok se gradska vlast hvali "revolucionarnim" modelima priuštivog stanovanja, stvarnost iza zatvorenih vrata Titovog trga 3 izgleda sasvim drugačije. Analiza natječaja iz 2024. i 2025. godine pokazuje da se ne radi o pomoći mladim obiteljima, već o strogo kontroliranom procesu u kojem su kriteriji postavljeni tako da eliminiraju "nepoželjne" i "nepodobne".
RIJEKA IZMEĐU BETONA I GLAZBE: Zašto su nam sportske dvorane postale jedini „hramovi kulture“?
Dok se riječka kulturna strategija kiti titulama iz prošlosti, stvarnost ljubitelja glazbe i umjetnosti odvija se pod koševima i na parketu. Komentari građana na nedavne koncerte u sportskim objektima ponovno su otvorili bolnu ranu: Rijeka, grad koji se ponosi titulom „grada rocka“, i dalje nema dvoranu koja zvuk ne lomi o goli beton.
Zašto koncert u sportskom objektu otvara pitanja javnog interesa
Najavljeni koncert Marka Perkovića Thompsona u Dvorani mladosti u Rijeci otvorio je niz pitanja koja nadilaze glazbeni ukus, političke podjele ili osobni stav prema izvođaču. Riječ je o pitanju upravljačkih odluka Grada Rijeke, korištenja javnih prostora i mogućeg financijskog učinka na gradski proračun.
Add comment
Comments